Šarena laža sa konverterom formata

Objavljeno na Heise.de, 16. jula 2007. godine

Majkrosoft (Microsoft) i njegovi poslovni partneri su predložili konverziju između formata OpenXML, koji se koristi u Majkrosoftovom paketu Office (MS-OOXML), i nezavisnog Open Document Formata (ODF) kao način za rešenje problema nastalih pokušajima softverskog giganta da na tržište progura format koji je u direktnom sukobu sa postojećim Otvorenim standardom. Svaki od Majkrosoftovih partnera - Novel (Novell), Zendros (Xandros), Linspajer (Linspire) i Turbolinuks (Turbolinux) – je u svom ugovoru prihvatio obavezu da radi na pomenutom konverteru formata.

Baš kao što je Britanski nacionalni arhiv poverovao u mit da će proces arhiviranja biti pouzdaniji ako se koristi MS-OOXML, što je detaljnije analizirano u nedavno objavljenom članku na portalu BBC Technology, tako su i uticajne grupacije poput Gartnera u potpunosti nasele na priču o konverteru.

Evo o čemu se radi: kada bi pomenuti konverteri bili zaista u stanju da obave ono što se tvrdi da treba da obave, bili bi apsolutno nepotrebni.

U vreme početka rada na standardizaciji formata ODF Majkrosoft je dobio poziv da učestvuje, ali je izabrao da ostane po strani. Mada mnogi i danas uporno mole Majkrosoft da se angažuje na izradi globalnog standarda, on ne učestvuje aktivno - idejama i predlozima - u izradi formata ODF koji uživa podršku većeg broj kompanija.

Umesto toga, Majkrosoft se usredsredio na svoj format MS-OOXML, za koji tvrdi da je tehnološki nadmoćan i da nudi širi spektar mogućnosti. Međutim, ako je tvrdnja o tehnološkoj nadmoći Majkrosoftovog formata istinita, kako je uopšte moguće u potpunosti konvertovati jedan format u drugi?

Iz Majkrosofta uporno tvrde da je prelazak na MS-OOXML jedini način da ponude sve mogućnosti svog kancelarijskog paketa Office, iako kažu da bi inače bez problema mogli da u svoj paket ugrade podršku za ODF. Ali, ako sam Majkrosoft nije u stanju da kompletnu internu strukturu svog formata predstavi putem ODF-a, kako tek onda možemo očekivati da se to postigne korišćenjem nezavisnog programa za konverziju?

Odgovor na oba prethodna pitanja mora biti negativan, s obzirom na to da dve stvari ne mogu istovremeno biti i iste i različite.

Kada bi oba formata zaista mogli da predstave identične strukture podataka, razloga za postojanje formata MS-OOXML više ne bi bilo. I Majkrosoft bi izgubio opravdanje zašto ne koristi ODF u svom paketu Office.

Dakle, Majkrosoft je bio prisiljen da doda neke specifične mogućnosti kako bi pomenuta dva formata predstavljali različite skupove funkcija i podataka. To praktično znači da nikada neće biti moguće izvršiti potpunu konverziju jednog formata u drugi.

Priča o konverterima je, dakle, prazna priča. U pitanju je šarena laža.

Ako korisnici formata MS-OOXML budu koristili specifične funkcije koje Majkrosoft nudi, naći će se u situaciji da ne mogu da promene ni proizvođača programa niti sam program, baš kao da Otvoreni standard ili konverter nikada nisu ni postojali.

Da bi mogli da iskoriste makar neke od prednosti koje nudi Otvoreni standard, korisnici MS-OOXML-a bi morali da izbegavaju sve specifične funkcije i mogućnosti koje je Majkrosoft ugradio, i da ostanu u okvirima postojeće funkcionalnosti konvertera.

Ali kako korisnik može da zna koje su funkcije specifične za Majkrosoftov proizvod?

Majkrosoftov Office nema na svojoj dugmadi poruke upozorenja, niti opciju koja kaže “koristi isključivo funkcije kompatibilne sa formatom ODF”. U stvari, uopšte nema ugrađenu podršku za Open Document Format, s obzirom na to da je Majkrosoft više zainteresovan da spreči korisnike da napuste njegov program nego da učestvuje u tržišnoj utakmici.

Jedini efikasan način da korisnici Majkrosoftovog Officea izbegnu zavisnost od jednog proizvođača softvera jeste da sve svoje dokumente čuvaju u formatu ODF, uz pomoć dodatka za paket Office.

Drugim rečima, jedini način da se izbegne zavisnost od formata MS-OOXML jeste da se ovaj zaobilazi u širokom luku. Jer, uprkos svemu što Majkrosoft i njegovi partneri imaju da kažu, konverteri učvršćuju zavisnost od jednog programa umesto da je eliminišu.

Još pitanja koje treba postaviti se nalazi na internetu.