Pitanja o otvorenim formatima upućena Majkrosoftu

Objavljeno na Bi-Bi-Siju, 11. jula 2007. godine

Nakon što je Majkrosoft (Microsoft) obelodanio saradnju sa Britanskim nacionalnim arhivom, sa ciljem da pomogne u procesu otvaranja zastarelih formata digitalnih dokumenata, George Greve i Joahim Jakobs iz evropskog ogranka Fondacije za slobodan softver su doveli u pitanje motive američkog softverskog giganta.

Želje koje klijenti imaju danas određuju smer tehnološkog razvoja sutrašnjice; u pitanju je sasvim logičan zaključak.

Ali kada baš ti klijenti plaćaju jednoj te istoj kompaniji da prvo napravi problem, a zatim da taj problem reši, većina bi očekivala da pomenuti klijenti iskažu svoje nezadovoljstvo. Mada, izgleda da ima onih koji su ovakvom pojavom zadovoljni.

Problem: Majkrosoft gospodari tržištem ličnih računara i kancelarijskih paketa, sa udelom koji prelazi 90%. Svaki dokument koji se nalazi u njihovom vlasničkom, binarnom formatu, a posebno svaki koji cirkuliše između više korisnika, jača njihov monopol a šteti tržišnoj utakmici, ekonomiji i društvu u celini.

Što je upotreba ovih formata raširenija, to je jači tzv. ,,mrežni efekat” koji primorava ostale da postanu žrtve iste zavisnosti od Majkrosofta – baš kao što se to dogodilo sa Britanskim nacionalnim arhivom.

A ono što se dogodilo jeste da je Majkrosoft zatražio od Britanskog nacionalnog arhiva da uloži sredstva u rešenje koje bi omogućilo pristup podacima sačuvanim u zastarelim formatima.

Nema ni nedelju dana kako je Bi-Bi-Si Njuz objavio izjavu g. Gordona Frejzera, izvršnog direktora britanskog Majkrosofta, u kojoj je ovaj izrazio zabrinutost da bi klijenti mogli izgubiti svoje podatke: ,,Ukoliko se ne ulože dodatni napori, koji bi nam pružili mogućnost da zastarele formate fajlova čitamo i menjamo i u buduće, suočićemo se sa digitalnom crnom rupom”.

Iskrena izjava

Ovo je iznenađujuće iskrena izjava kada se ima u vidu da dolazi iz kompanije koja je najveći snabdevač nekompatibilnim i nedokumentovanim formatima na svetu.

Najbolje što je Majkrosoft uspeo da ponudi jeste da ,,emulira” starije verzije Vinodouza na akutelnoj verziji, Vindouzu Visti.

Širom sveta postoje biblioteke i muzeji koji možda žele da prikažu protekle periode u razvoju računarstva, mada verovatno ni oni ne žele da utisak koji njihova postavka ostavlja bude apsolutno autentičan time što će koristiti zastareli softver na starom hardveru da bi dočarali atmosferu prohujalih vremena.

Međutim, da li je pomenuti Britanski nacionalni arhiv prevashodno muzej posvećen konzervaciji autentične atmosfere vremena i tehnologija starostavnih? Ili se bavi prikupljanjem i očuvanjem znanja, razmišljanja i ideja prethodnih generacija?

Većina populacije verovatno ne želi da čita Cezarova dela u rukopisu jednog određenog pisara na originalnim glinenim tablicama ili pergamentu.

Slike ovih dokumenata bi verovatno bile dovoljne, mada verovatno ima i onih koji bi radije čitali prepis odštampan na papiru ili prikazan na ekranu monitora.

Dobar prevod

Još je više onih koji bi se zadovoljili dobrim prevodom. Formati fajlova su ekvivalent prepisa, njihova uloga je da prevedu izvornu verziju određenog zapisa u oblik koji se može čuvati.

Ova ideja nije nova. Čovečanstvo je oduvek pokušavalo da sačuva svoje znanje, o čemu svedoče glinene tablice, svici papirusa i slike u pećinama.

Ipak, uprkos činjenici da je medijum dugotrajan, ponekad se dogodi da se značenje ne može protumačiti jer se izgubilo znanje potrebno da se informacija dešifruje.

Savremenim rečnikom govoreći, nedostaje nam šifra da bismo razumeli šta je rečeno pećinskim slikarstvom.

Informacije u digitalnom obliku imaju potencijal za dugotrajno čuvanje bez propadanja.

Ali bez poznavanja šifre, naši će dokumenti za buduće generacije biti samo besmislena gomila nula i jedinica, baš kao što je pećinsko slikarstvo za nas često samo besmislena paleta boja na kamenu.

Najbolji način da se ova šifra sačuva jeste da za nju sazna što je više moguće ljudi i tako postane javno dobro koje će se čuvati sa jednakim ili čak većim trudom nego sama šifrovana informacija.

U najboljem slučaju, u ovom trenutku postoji samo jedna kompanija koja tačno zna na koji način je implementirala svoj nekompatibilni format dokumenata.

Da je Majkrosoft od svog osnivanja 1975. godine koristio Otvorene formate, danas ne bismo imali ovaj problem.

U tom slučaju bi korisnici programa GNOME Office, Koffice ili OpenOffice.org bez ikakvih problema otvarali dokumente napravljene u Majkrosoftovom Officeu.

Prema trenutnom stanju stvari, postojanje šifre za čitanje ovih dokumenata u potpunosti zavisi od dalje egzistencije i ponašanja jedne kompanije.

Zahvaljujući saradnji velikog broja kompanija koje, iako su jedne drugima konkurenti, razumeju neophodnost očuvanja ove šifre, stvoren je Otvoreni format za kancelarijske programe - Open Document Format (ODF). Organizacija OASIS, međunarodna organizacija za standardizaciju elektronskog poslovanja koja ima certifikat Međunarodnog komiteta za standardizaciju (ISO), brine se o formatu ODF i unapređuje ga.

Ozbiljne sumnje

Majkrosoft tvrdi da ima sopstveni otvoreni format koji se zove MS-OOXML. Ali postoje ozbiljne sumnje koje dovode u pitanje ovu tvrdnju: kao u slučaju ruske lutke ,,babuške”, unutar ovog formata se kriju zastareli formati ,,Word9”, ,,Word6” i drugi, koji nisu javno dostupni i koje može da implementira isključivo Majkrosoft.

Drugi problem predstavlja mogućnost da OOXML bude predmet patentnih potraživanja. Razvoj formata ovim definitivno zavisi od sudbine jedne jedine kompanije. Da li se možemo osloniti na pretpostavku da će Majkrosoft postojati 4007. godine?

Open Forum Europe, poslovno udruženje koje čine Fudžicu Simens (Fujitsu Siemens), Hjulit Pakard (Hewlett Packard), Aj-Bi-Em (IBM), Intel (Intel), Novel (Novell) i San (Sun), nedavno je objasnio poguban uticaj dvojnih standarda.

Zaključili su da treba da podrže ODF: ,,Postojanje većeg broja Otvorenih standarda u oblasti interoperabilnosti je nepoželjno, skupo i nepraktično kako za korisnike tako i za proizvođače, i tržište će takvu pojavu odbaciti.”

Javnost mora da shvati da dokle god je Majkrosoft jedini entitet koji zna kako da napravi softver sposoban da u potpunosti iskoristi karakteristike dominantnog formata dokumenata, taj isti Majkrosoft će ostati i dominantan ponuđač softvera, usled nedostatka konkurencije i alternative.

Majkrosoft u ovom trenutku pokušava da od komiteta ISO dobije odobrenje za svoj format; svoju tržišnu dominaciju i lobiranje na globalnom nivou koristi kao sredstva kojima će izvršiti pritisak na dovoljan broj organa za standardizaciju pojedinačnih država da glasaju za njegov format u komitetu ISO, ne bi li tako osigurao da MS-OOXML postane dominantan format za čuvanje dokumenata.

Sastavili smo šest pitanja na koja zahtevamo odgovore od Majkrosofta, ali ključno pitanje i dalje jeste: Zašto je Majkrosoft odbio i dalje odbija da učestvuje u postojećoj inicijativi za standardizaciju?